Temeljna načela i zakonitosti

Pokušat ću u najkraćim crtama iznijeti temeljna načela i spoznaje o zakonitostima energije prostora i okoline u kojoj živimo, te kako one utječu na nas i kako kreirati život u skladu s ritmom i energijom prirode. Postoje više tisućljetna znanja o:

zakonitostima prirode,
kruženju energija u prostoru,
negativnostima i dobrobiti na koji se energija prostora u kojem živimo može manifestirati u našem životu i
načinima na koji svoj život možemo uskladiti s ritmom prirode i stvoriti zdravu i sretnu okolinu za život stanovnika nekog prostora.

Na zapad ova znanja sramežljivo dolaze kroz znanja o Feng Shui-ju (čitaj: Fang šoi, a znači vjetar i voda): Kinesko „umijeće usklađivanja života sa svemirskim silama“ kojim se propisuje:

kako i gdje graditi prostor u kome živimo,
kako ga urediti i
kako liječiti negativnosti prostora u kojem živimo.

Izvor Feng Shui-a nalazi se u indijskoj Sthapatya Vedi pod nazivom Vastu, a star je više od 8000 godina. U Kinu ga je donio indijski princ Buddha, nakon što je bio protjeran iz Indije, upravo zbog učenja u skladu s prirodnim zakonima. U svojim osnovnim načelima Vastu i Feng Shui poštuju iste zakonitosti i svaki iskusan praktičar pozna i koristi oba sistema. Ja ću govoriti o Vastu-u, jer je to moja uža specijalnost.

Kako je nastao Vastu?

Suprotno očekivanjima i mišljenju da se radi o čistoj ezoteriji, Vastu je nastao upravo onako kako je nastala većina suvremenih egzaktnih nauka:

mudraci starog doba (drevni rishiji) željeli su razumjeti zakonitosti prirode i na koji način priroda utječe na događaje u svakodnevnom ljudskom životu.

Jedini dostupan način za to bilo je promatranje, mjerenje i zapisivanje. Kad se prije više tisuća godina desio razoran potres, poplava, tornado ili požar koji je uništio npr. 85% mjesta ili grada, mudraci su se pitali, zašto je preostalih 15% građevina ostalo neoštećeno. I poput današnjih znanstvenika, započeli su mjerenja i istraživanja. Mjerili su oštećene i srušene objekte, kao i one neoštećene i to:

proporcije: dužine, širine i visine građevina,
zapisivali orijentaciju građevina u odnosu na strane svijeta,
crtali rasporede prostorija i
rasporede namještaja po prostorijama.

U jednostavne tablice zapisivali su rezultate promatranja. Ono što je bilo srušeno, poplavljeno i izgorjelo, zapisali su u tablici pod negativno. Kada je pored uništene građevine nešto ostalo cijelo, to je izmjereno i analizirano, te su ova mjerenja upisana u tablicu, ali ovaj puta pod pozitivno. Istraživanja su bila popraćeno egzaktnim matematičkim i grafičkim mjerenjima, analizama i pravilnostima poznatim u ono doba. Pomnim mjerenjima, istraživanjima i analizama, došlo se do interesantnih zaključaka:

Isti parametri u prostoru su uzrokovali uvijek iste pozitivne ili uvijek iste negativne posljedice.
Ovisno o orijentaciji u odnosu na strane svijeta uvijek su se dobivali isti rezultati.

Rezultati su pokazali da na kvalitetu energije prostora i zdravlje ljudi unutar tog prostora utječu:

oblik i nagib zemljišta,
smještaj uzvisina i depresija u odnosu na zemljište,
smještaj vode, rijeka, jezera i mora u odnosu na zemljište,
smještaj građevine na zemljištu,
omjer stranica zemljišta i građevine i
raspored prostorija i njihova funkcija unutar građevine

Stoljeća analize donijela su saznanja o tome da u prirodi postoji pet različitih energija. Drevni mudraci dali su im naziv elementi. Naravno, tu se ne radi o kemijskim elementima, već o ELEMENTARNIM silama u prirodi. To su:

zemlja,
vatra,
voda,
zrak i
prostor.

U zavisnosti od karaktera ovih elementarnih prirodnih sila (ELEMENATA), načina djelovanja, u zavisnosti od toga na što sve i na koga sve djeluju, utvrđeno je da je svaki od tih elemenata najizraženiji u jednom od geografskih smjerova:

zemlja na jugo - zapadu,
voda na sjevero - istoku,
vatra na jugo – istoku i
zrak na sjevero – zapadu
U sredini, između ostala 4 elemenata nalazi se element prostora.

Njihovo djelovanje manifestira se na zemljištu, u objektu, prostoriji i radnoj plohi, ali i u čovjeku, utječući na njegovo zdravlje i ukupan život. Vastu se tako višestoljetnim praćenjem, mjerenjima, uočavanjem pravilnosti i primjenom spoznaje u praksi - svrstava se u empirijsku nauku.